Bio jednom Dan Republike 29. novembar u “jednoj zemlji seljaka na brdovitom Balkanu“.
Praznik svih naroda i narodnosti tadašnje SFRJ.
Josip Broz Tito, borci, komunisti, skojevci, omladinci, pioniri ispod buktinje grba Jugoslavije koju je “borba rodila“.
U toj zemlji, kako pišu moji drugovi iz generacije, narudžebenicu od firme si mogao predati na recepciji bilo kog hotela od Vardara do Triglava.
“Ko bi mi danas vjerovao, osim moje generacije?“, zapitao se maturant nekadašnje Jugoslavije.
Poštovale su se ljudske vrijednosti, mladi su cijenili iskustvo starijih, a stariji imali povjerenja u mlade.
29. novembar i dva neradna praznična dana.
Sarma, torta, vino, prijatelji, tv rodoljubive emisije, Titov govor, sjećanja boraca, povišena osjećanja, borbene pjesme na radiju i televiziji.
Zastave sa petokrakom na svakom mjestu u svakom gradu i selu.
Himna i svi na noge.
“Hej Sloveni još ste živi.
Živi živi duh slovenski, živjeće vjekovma“.
Ko je živ od starih, danas mu suza u oku blista.
Mladi ne znaju da je postojala ovakva zemlja, nostalgičari se sjećaju i pišu kao ja.
Rodoljubi, ateisti, vjernici, nevjernici, izdajnici, patriote, pismeni i nepismeni, komunisti, pluralisti, nacionalisti, šovinisti, ujedinite se!
Možete li?
Dubravka Jovanović INTERNET