Burna biografija šampiona iz Banjaluke: “Ustao iz mrtvih” poslije atentata, pretukao Halida…
GS
Foto: GS
Anton Ante Josipović, legenda jugoslovenskog boksa, rođen je na današnji dan 1962. godine u Banjaluci.
Osvojio je zlatnu olimpijsku medalju u Los Anđelesu 1984. godine, a bio je i prvak Balkana u poluteškoj kategoriji i sve do sredine devedesetih profesionalno se bavio boksom.
Svakako najsjajniji detalj iz karijere je pomenuta medalja na Olimpijskim igrama. Pod vođstvom selektora Mate Parlova, Josipović je lako rješavao rivale i stigao do finala. Tamo je trebao da boksuje protiv slavnog Ivandera Holifilda, ali je Amerikanac diskvalifikovan u polufinalu pošto je protivnika udario poslije znaka stop, pa je Ante zlatom obradovao cijelu Jugoslaviju. Josipović je na pobjedničkom postolju napravio sjajan gest zbog čega mu se divila cijela Amerika – pozvao je Amerikanca da mu se pridruži na vrhu.
Po završetku karijere, na njega je izvršen atentat, koji je preživio iako je pogođen sa dva metka. To se desilo u Banjaluci. Josipović je preživio, iako je bio klinički mrtav. Kako je davno izjavio, doktori su ga izvukli iz kome i spasli život, a tada je čak i Holifild ponudio pomoć. Zbog doktora je odlučio da će do kraja života živjeti u gradu na Vrbasu.
Boksom je počeo da se bavi zbog Marijana Beneša, svog sugrađanina. Beneš je bio velika zvijezda i tadašnji klinci su trčali da ga vide.
Još jedna priča iz njegove karijere je priča o tome da mu Halid Muslimović duguje novac.
“Halid je bio oženjen Melinom Čivljak, a ja njenom sestrom Irenom. On je meni bio menadžer, organizovao mi je bokserske mečeve, imao sam povjerenje u njega. Kad je otvorio izdavačku kuću ‘Haliks’, ubrzo je ovdje počeo rat, pa smo otišli u Beč, nismo ni mogli da se vratimo u BiH”, rekao je svojevremeno Josipović za Kurir.
Na nagovor Muslimovića, Ante je tada uložio oko pola miliona maraka u opremu za proizvodnju kaseta i ploča za potrebe „Haliksa“, s tim da se posao obavlja u inostranstvu.
“Takav je dogovor. Angažovao sam se da kamionom prevezem tu opremu u Švajcarsku, pa nam to nisu dozvolili na carini i onda smo odlučili da posao radimo u Austriji. Ali Halid je naprasno, bez mog pristanka, odlučio da se oprema odveze u Prijedor. Naravno, čim je to stiglo u BiH te 1992, odmah je sve otišlo u vazduh, rat je bio u jeku”, rekao je on.
Prvi susret između Halida i Ante nakon ovog događaja desio se tek 2000. godine.
“Sreo sam ga u kafani u kojoj je pjevao i izlupao sam ga. To su novine objavile, pa je Halid tužio novinare, ali su oni pozvali mene da svjedočim. Ja odem i kažem: ‘Jesam, tukao sam ga. Novine su objavile istinu’, i Halid izgubi na sudu. Poslije toga mi prilazi i kaže: ‘Pa što si priznao, mogli smo da naplatimo
Glas Srpske
