(FOTO) Trideset godina NOSIO ISTE CIPELE: Monasi su čuli buku u sobi Patrijarha Pavla, kad su vidjeli šta radi postidjeli su se

Patrijarh Pavle, voljen i poštovan širom Balkana, ostavio je neizbrisiv trag svojom skromnošću i dobrotom koja je, prema onima koji su ga poznavali, bila gotovo “nebeska”.Ovaj duhovni lider nije bio samo poznat po svojoj vjerskoj predanosti, već i po jednostavnosti života koju je njegovao. Ova priča o njegovim cipelama postala je jedna od mnogobrojnih anegdota koje svjedoče o njegovoj izuzetnoj ličnosti, prenosi Istorijskizabavnik.rs.

Patrijarh Pavle nije težio luksuzu ili materijalnim privilegijama. Nije volio skupa odjela niti primao skupe poklone. Bio je skroman čovjek koji je koristio gradski prevoz, vodio računa o svojoj odjeći i živio život po uzoru na svoje vjerske principe. Postoji jedna anegdota, kada je odseo u jednom srpskom manastiru, iz njegove sobe se začulo lupanje. Svi iz manastira su pojurili da vide šta se čuje. Kada su ušli u sobu vidjeli su zanimljiv prizor. Patrijarh Pavle je zakucavao najlon na polomljenom prozoru. To je slika jednog skromnog čovjeka.

FOTO: LUKA ČUMIĆ / USTUPLJENE FOTOGRAFIJE

Ipak, uprkos svojoj skromnosti, patrijarh Pavle je bio poznat po jednom neobičnom detalju – svojim cipelama.

Iako je nosio jednostavnu odjeću, patrijarh Pavle je uvijek nosio lijepe cipele. Bile su lake, udobne i besprekorno čiste, čak i nakon dugog korišćenja. Priče o njegovim cipelama postale su legendarne među sveštenicima i monasima koji su ga poznavali. Interesantno je saznati da su te cipele zapravo bile prepravljene ženske čizme.

Kada su ga pitali gdje ih je kupio, on je jednostavno odmahnuo rukom, sugerirajući da to nije važno. Tek kasnije su ljudi bliski patrijarhu otkrili istinu.Ove posebne cipele nisu bile kupljene, patrijarh Pavle ih je pronašao nedaleko od kuće svoje sestre, bačene kao neupotrebljive. Međutim, prepoznavši da su stare, ali očuvane, odlučio je da ih iskoristi. U svojoj skromnoj radionici, koju je sam vodio, preoblikovao ih je i pretvorio u cipele koje će nositi narednih 30 godina.

Jednom prilikom, neko je patrijarha pitao za njegove neobične cipele.

– Jeste, udobne su, mogu u njima dugo da pješačim – rekao je.

– Gdje ste ih kupili?

– Eh, kupio! – odmahnuo rukom patrijarh Pavle kao da time stavlja tačku na razgovor.

Malobrojni znaju da je patrijarh Pavle bio vješt obućar. Navodno je naučio zanat od lokalnog obućara blizu Patrijaršije, mada postoje i tvrdnje da je stekao vještinu u manastiru. Bez obzira na porijeklo njegovog zanatskog umeća, činjenica je da je patrijarh Pavle znao popravljati i praviti obuću. Njegova odluka da sam pravi cipele za sebe bila je ne samo izraz skromnosti već i odanosti principima štedljivosti, smatrajući da kupovina novih cipela predstavlja “štetu” za crkvu.

Ova priča o patrijarhu Pavlu dodatno osvjetljava njegovu izuzetnu ličnost, čineći je inspiracijom mnogima.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *